U medicinskoj praksi, cilj podanika pod anesteziju je sigurno potisnuti svjesnost i osjet boli, a pritom zadržati vitalne tjelesne funkcije. Desetljećima, anesteziolozi se oslanjaju na tri glavna sredstva – propofol, sevoflurane i ketamin – kako bi postigli tu ravnotežu. Iako se ovi lijekovi razlikuju po kemijskom sastavu i kliničkoj primjeni, nova MIT‑ova studija otkriva da svi djeluju kroz iznenađujuće sličan put u mozgu. Otkriće otvara mogućnost razvoja univerzalnog sustava za nadzor pacijenata tijekom operacije, čime se poboljšava sigurnost i ishodi liječenja.
Zajednički mehanizam u različitim anestetskim sredstvima
Tim istraživača iz MIT‑ovog odjela za mozga i kognitivne znanosti, pod vodstvom dr. Elene Ramireze, proučio je zašto lijekovi koji na prvi pogled izgledaju različito proizvedu slične učinke. Kombinirajući napredne tehnike snimanja s elektrofiziološkim zapisima, otkrili su da propofol, sevoflurane i ketamin usmjeravaju svoj utjecaj na specifične neuronske krugove koji smanjuju ekscitacijski signal i pojačavaju inhibiciju.
U središtu ovog mehanizma je modulacija GABA‑A receptora i NMDA kompleksa. Propofol i sevoflurane pojačavaju aktivnost GABA‑A receptora, dok ketamin, poznat kao NMDA antagonist, indirektno utječe na GABA‑ergicnu transmisiju. Rezultat je smanjenje kortikalne ekscitabilnosti, što se manifestira gubitkom svjesnosti i analgezijom.
Dr. Ramirez ističe: „Naši podaci pokazuju da, unatoč različitim farmakološkim profilima, ovi lijekovi na kraju proizvode sličnu potpisnu sliku neuronske inhibicije. Ta zajednička osobina otvara vrata za precizniji i jedinstveniji način praćenja dubine anestezije.”
Kako je provedena studija
Istraživački tim angažirao je 30 zdravih dobrovoljaca i primijenio svaki anestetski lijek u randomiz