U 21. stoljeću odnosi između Sjedinjenih Država i Kine postaju ključni faktor u oblikovanju globalne politike. Kao najveće svjetske ekonomije i najveći emitenti stakleničkih plinova, njihova međusobna suradnja ili sukob ima izravne posljedice na stabilnost planeta. Nedavno je na seminaru MIT‑a iznio Nikola Burns, bivši američki ambasador u Kini i profesor diplomacije na Harvardu, da je, unatoč napetostima, nužna pragmatična suradnja. Ovaj članak razmatra kako bi dvije sile mogle zajednički djelovati na smanjenje emisija i poticanje prijelaza na obnovljive izvore energije.
Uvod: globalna važnost suradnje
Obje zemlje utječu na cijeli svjetski sustav svojim politikama i ekonomskim odlukama. Kad se promijeni u jednoj od njih, promjene se šire na globalnoj razini, utječući na cijene energija, lanac opskrbe i klimatske uvjete. Stoga je važno da Sjedinjene Države i Kina, uprkos rivalstvu, prepoznaju zajedničku odgovornost za smanjenje emisija i poticanje prijelaza na obnovljive izvore energije. Bez suradnje, ciljevi Pariškog sporazuma i ciljevi održivog razvoja teško se mogu postići.
Četiri područja natjecanja
Burns je identificirao četiri ključna područja u kojima bi obje zemlje mogle uspostaviti zajedničke inicijative: energetsku učinkovitost, razvoj obnovljivih izvora, regulaciju industrijskih emisija i financijsku podršku za niskougljične projekte. U svakom od ovih segmenta postoji potencijal za sinergiju, a istovremeno se smanjuje rizik od globalne klimatske nestabilnosti.
Energetska učinkovitost
Obje zemlje imaju značajan potencijal za unapređenje energetske učinkovitosti u industriji, prometu i građevinarstvu. Zajednički razvoj standarda i certifikata, kao i razmjena tehnologija, moglo bi dovesti do smanjenja potrošnje energije i emisija CO₂ na globalnoj razini.