Prometne nesreće često se događaju na istim točkama, ali priču o tome koje su to točke obično saznajemo tek nakon što se nešto loše dogodi. Znanstvenici sada testiraju novu metodu: umjesto da čekamo sljedeću nesreću, analiziraju naglo kočenje koje vozači zabilježe putem aplikacija u automobilima. Rezultati pokazuju da se na temelju tih podataka mogu predvidjeti crne točke prije nego što dođe do sudara.
Od povijesnih podataka do stvarnog vremena
Klasična sigurnosna analiza oslanja se na policijske izvještaje. Ti su podaci pouzdani, ali imaju tri velika nedostatka: stižu s kašnjenjem, često se prikupljaju različitom metodologijom, a na većini cesta dogodi se premalo nesreća da bi se uočio trend. Posljedica je da se opasni odsječci prepoznaju tek nakon višegodišnjeg niza teških sudara.
Stoga stručnjaci traže „preduvjete nesreća“ – događaje koji su češći od samih sudara, a ipak jasno upućuju na rizik. Jedan od najobećavajućih su upravo događaji naglog kočenja, na engleskom hard-braking events (HBE). Kad vozač oštro pritisne kočnicu, u većini slučajeva reagira na iznenadnu prijetnju: pješaka koji izlazi iza parkiranog auta, vozilo koje naglo promijeni traku ili zatvorenu traku zbog radova. Upravo takve situacije često završe sudarom ako se ponavljaju.
Što otkriva 10 godina podataka iz Kalifornije i Virginije
U velikoj studiji istraživački tim tvrtke Google usporedio je javne evidencije nesreća iz Kalifornije i Virginije s anonimiziranim podacima o naglom kočenju prikupljenim putem Android Auto platforme. Rezultati su bili jasni:
- Na promatranom području bilježilo se 18 puta više odsječaka s događajima naglog kočenja nego odsječaka na kojima je zabilježena barem jedna nesreća.
- Staze s visokom stopom HBE-a imale su značajno veću vjerojatnost da će u sljedećem razdoblju zabilježiti i stvarnu nesreću.
- Model negativne binomne regresije pokazao je čvrstu statističku povezanost između učestalosti naglog kočenja i broja sudara, čak i kada se uzmu u obzir prometna gustoća, brzina i tip ceste.
Drugim riječima, gdje god vozači često oštro koče, tamo je samo pitanje vremena kada će doći do sudara. Ta se informacija može dobiti gotovo u stvarnom vremenu, bez čekanja godina na dovoljan broj nesreća.
Kako funkcionira sustav upozorenja
Većina suvremenih vozila ili bar mobitela na upravljaču ima senzore ubrzanja. Kad se vozilo naglo usporava, algoritam zabilježi događaj i spremi mu GPS-koordinate. Podaci se agregiraju po malim odsječcima ceste (obično 100–200 metara) i uspoređuju s povijesnim prosjekom. Ako se u nekom odsječku u kratkom vremenu pojavi značajno više događaja naglog kočenja, sustav automatski generira upozorenje.
Gradski ili državni uredi za ceste mogu takva upozorenja koristiti na sljedeće načine:
- Hitna intervencija: izlazak na teren, provjera signalizacije, uklanjanje zapreka ili privremeno snižavanje brzine.
- Planiranje investicija: prioritiziranje dionica za rekonstrukciju ili postavljanje dodatne prometne opreme.
- Obavještavanje vozača: postavljanje dodatnih znakova upozorenja na dionicama s povećanim rizikom.
Ova metoda nudi proaktivni pristup sigurnosti u prometu, pretvarajući podatke o ponašanju vozača u korisne informacije za sprječavanje budućih nesreća.
Često postavljana pitanja
Što su to događaji naglog kočenja (HBE)?
Događaji naglog kočenja su situacije u kojima vozač naglo pritisne kočnicu, što obično ukazuje na iznenadnu potrebu za usporavanjem kako bi se izbjegla opasnost.
Kako se prikupljaju podaci o naglom kočenju?<