Grafički procesor, poznat i pod skraćenicom GPU, predstavlja ključni element suvremene računalne grafike. Njegov razvoj započeo je još krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su proizvođači videoigara tražili način da rastereće centralni procesor od složenih zadataka prikazivanja slika. Prvi komercijalni grafički akceleratori, poput NVIDIA-ovog NV1 i ATI-jevog Rage, nudili su osnovne funkcije rasterizacije i teksturiranja, čime su omogućili realističnije i brže prikazivanje trodimenzionalnih scena.
U ranim 2000-ima, s pojavom DirectX-a i OpenGL-a, GPU-ovi su postali programabilni, što je otvorilo vrata za razvoj naprednih shader-a i računalnog renderiranja. NVIDIA-ova serija GeForce 256, koja je 1999. godine najavljena kao prvi „GPU“, uvela je hardversku podršku za transformacije i osvjetljenje, čime je značajno smanjila opterećenje CPU-a. Paralelno s tim, ATI (kasnije AMD) razvijao je seriju Radeon, koja je natjecala s NVIDIA-om po kvaliteti i brzini izvođenja grafičkih operacija.
Daljnji napredak obilježen je uvođenjem tehnologija poput CUDA i OpenCL, koje su omogućile korištenje GPU-a za opće računalne zadatke izvan grafike, poznato kao GPGPU (general-purpose computing on graphics processing units). Ove tehnologije otvorile su nova područja primjene, uključujući znanstvene simulacije, umjetnu inteligenciju i obradu velikih podataka.
Danas, najnoviji grafički procesori sadrže milijarde tranzistora, podržavaju ray-tracing u realnom vremenu i integriraju napredne algoritme za umjetnu inteligenciju. Njihova uloga proširila se i na mobilne uređaje, gdje integrirani GPU-ovi omogućuju visokokvalitetno prikazivanje igara i multimedije uz minimalnu potrošnju energije. Povijest GPU-a svjedoči o stalnom napretku tehnologije, koja je od skromnih početaka evoluirala u ključni faktor modernog računalnog iskustva.