Osnivači OpenAIa nedavno su se obradovali iznimnom iznosu od 122 milijarde dolara novog kapitala, a u ukupnoj je vrijednosti tvrtke sada procijenjena na 852 milijarde. U toj se sumi nalazi i nevjerojatnih tri milijarde koje su uputili pojedinačni ulagači – učenici, frizeri, trgovci, umirovljenici i svi ostali koji su kupili udio putem brokerskih aplikacija. Na prvi pogled izgleda kao pobjeda „demokratizacije kapitala“; ipak, pozorniji osvrt otkriva tužnu ironiju: ljudi svojim novcem financiraju tehnologiju koja će im možda već sutra preuzeti posao.
Zašto AI privlači malene ulagače?
Popularna priča glasi: „Ako će umjetna inteligencija ionako pokrasti tvoj kruh, bolje da posjeduješ komadić pekare.“ Ta se logika brzo proširila društvenim mrežama i YouTube kanalima o osobnim financijama. Običan čovjek želi zaobići strah od tehnološke nezaposlenosti bar toliko da ima udjela u tvrtki koja, kako se priča, stvara budućnost.
Osim toga, OpenAI još uvijek koristi ranu misiju o „široko rasprostranjenim koristima“. Mali ulagači zamisljaju svijet u kojem će AI riješiti klimatske krize, pronaći lijekove za rijetke bolesti i na kraju osigurati univerzalni temeljni prihod kad većina poslova nestane. Njihovih nekoliko tisuća dolara ulaganja shvaćaju kao glas za humanu, oslobođenu budućnost, a ne kao kap koji uljevaju u bazen koji će uskoro biti toliko dubok da će se u njemu utopiti i pojam „mali ulagač“.
Pogubna strana priče o rastu
Modeli poput GPT-a razvijaju se upravo da bi zamijenili ljudski rad u administraciji, pisanju, programiranju, prevodenju, analizi podataka, pa čak i u pravnim i medicinskim rutinskim zadacima. Svaka dolara koju pojedinac uloži u tu tehnologiju skraćuje rok do dana kad će poslodavac reći: „Zapravo nam ne trebaš; imamo alat.“
Time se stvara začarani krug: što više kapitala uđe u AI, brže se on razvija; što se brže razvija, više profesija nestaje; što više profesija nestaje, manje ljudi ima redovne plaće; a bez plaća i novih ušteđenja ulaganja u dionice postaju luksuz. U konačnici kapital se koncentrira u rukama onih koji kontroliraju algoritme, a mali igrači postaju tek povijesna fusnota.
Što pokazuju brojke?
- Prema posljednjem izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma, do 2030. AI bi mogao u potpunosti automatizirati 23 % radnih zadataka u financijskoj industriji – upravo sektor u kojem se najviše malih ulagača regrutira.
- Istraživanje Stanforda procjenjuje da svaka milijarda dolara investicija u velike jezične modele skraćuje „životni vijek“ prosječnog administrativnog radnog mjesta za otprilike 18 mjeseci.
- Brojku od tri milijarde dolara uložio je, prema podacima Finra-e, više od 1,2 milijuna računa s prosječnom vrijednošću manjom od 5 000 dolara – dakle gotovo isključivo mali igrači.
Kako izaći iz zamke?
Prvi korak je priznanje da ulaganje u tehnologiju koja zamjenjuje ljudski rad nije klasično „hedgiranje“ rizika nego povećavanje istog. Drugi korak je divers