U posljednjem desetljeću Uber je bio simbol obećanja autonomnih vozila. Gigant za prijevoz putnika uložio je milijarde kuna u istraživanje, razvoj i skupe akvizicije, vjerujući da će budućnost prijevoza biti bez ljudskog vozača. Kako se početni val uzbuđenja oko umjetne inteligencije smirio, postalo je jasno da su Uberova masivna ulaganja naišla na značajne prepreke. Ovaj razvoj događaja otkriva širu realnost za tehnološku industriju: kad se ogromni kapital susretne s nepredvidivim zahtjevima stvarne infrastrukture, novac sam po sebi ne jamči uspjeh.
Opseg ulaganja i promjena smjera
Uberov ulazak u područje umjetne inteligencije i autonomnih sustava obilježen je mentalitetom “trošiti da bi pobijedili”. U vrhuncu ambicija, tvrtka je vodila internu jedinicu pod nazivom Napredna tehnološka grupa (ATG). Ova jedinica bila je zadužena za rješavanje najkompleksnijih problema robotike i strojnog učenja. Između 2016. i 2020. godine, godišnji izdatci Ubera na istraživanje i razvoj autonomnih vozila iznosili su stotine milijuna kuna, a ponekad i više.
Ključni trenutak bio je 2018. godina, kada je Uber prodao ATG grupu i u zamjenu stekao značajan udio u tvrtki Aurora. Time je Uber prešao iz uloge proizvođača hardvera u ulogu investitora u ekosustav trećih strana. Ova promjena nije bila znak poraza, već priznavanje “rupa u provedbi” – Uber je shvatio da, iako je izvanredno sposoban u izgradnji globalne platforme za prijevoz, nije u mogućnosti samostalno savladati kapitalno intenzivnu inženjersku disciplinu potrebnu za razinu četiri autonomnog upravljanja.
Konkurenicja u području autonomnih vozila
Uberove poteškoće dodatno su pojačale druge tvrtke koje su već postigle značajne pomake. Waymo, podružnica Alphabeta, već godinama testira autonomna vozila u stvarnim uvjetima i posjeduje opsežnu bazu podataka o prometnim scenarijima. Cruise, podružnica General Motorsa, usredotočuje se na integraciju autonomnih sustava u postojeću flotu automobila, dok Tesla razvija sustav samostalnog upravljanja kroz masovno prikupljanje podataka od svojih korisnika.
Usporedba pokazuje da su ove tvrtke uspostavile čvršće partnerstvo s proizvođačima automobila, razvile robusnije simulacije i, što je najvažnije, uspostavile održive poslovne modele koji ne zahtijevaju stalno povećavanje ulaganja. Uber, s druge strane, suočio se s visokim troškovima testiranja u urbanim sredinama, regulatornim preprekama i nedostatkom jedinstvene tehnologije koja bi mogla konkurirati naprednim sustavima spomenutih konkurenata.
Razlozi usporavanja i pouke za industriju
Postoji nekoliko ključnih faktora koji su doveli do usporavanja Uberovih projekata: